Do sada smo napisali brone priče o onima koji su iz naše zemlje otišli u bijeli svijet kako bi se zaposlili ili obrazovali, te se po okončanju zadate si misije, vratili u rodni grad. Ovo je upravo jedna od onih pozitivnih priča u kojima se glavna uloga naše priče odselila – učila – iskoristila boravak da uzme sve što joj se pruža- što više nauči, a potom se – vratila u rodni grad u kojem će ono što je naučila, prenijeti drugima. Ona je Zeničanka Lejla Bajramović (29), koja je diplomu akademskog slikara stekla u Istanbulu u kojem je studirala sa sestrom. Život u tuđini nije bilo lak pa su Lejla i sestra za vrijeme studiranja radile više poslova. -„Sestra i ja smo zajedno došle na odluku da nastavimo školovanje u Turskoj. Moram priznati da nije bilo lako. Otišle smo samostalno, bez stipendije ili bilo kakvog drugog vida pomoći osim naših divnih i hrabrih roditelja koji su nam najveća podrška. Prvih godinu dana je bilo posebno teško zbog nepoznavanja jezika, a poslije je bilo znatno lakše“ – rekla je Lejla koja kao jedna od zanimljivijih poslova koje je radila u Istanbulu izdvaja šivanje tašni i ruksaka za djecu i odrasle. Također, radila je u dva keramička ateljea i zajedno sa svojom profesoricom s fakulteta izradila je mural za jednu od Istanbulskih metro stanica veličine 10 x 2,10 metara na šta je naročito ponosna.

Poslovi koje su radile pomogle su im pri životu u Turskoj ali su im donijeli brojna iskustva, poznanstva ali i tragove koje su ostavile i nakon povratka u BiH.

-„U drugom ateljeu  sam radila terapeutske kurseve s djecom sa psihičkim i fizičkim poteškoćama u razvoju gdje smo za godinu izradili mural za konferencijsku salu istanbulskog univerziteta veličine 6 x 2 metara. Ponosna sam na činjenicu da sam ostavila fizički trag u jednom multimilijonerskom gradu kao što je Istanbul. U gradu se mogu pronaći 3 murala na kojima sam radila. Također, ponosna sam i na svoj rad s djecom s poteškoćama u razvoju oni su mi bili velika inspiracija“ – rekla je Lejla.

Komunikativna, društvena, tvrdoglava, pozitivna i kreativna, Lejla je jedna od onih koji su aktivni na mnogim umjetničkim poljima. Boravak u Istanbulu je iskoristila kako bi pohađala brojne kurseve koje će u rodnom gradu i sama organizovati, te naučeno prenijeti na sve one koji svoje interesovanje pronađu u svijetu umjetničkog izričaja.

-„Oduvijek sam bila kreativac. Odabir smjera keramika i staklo je bio na neki način slučajan. Tokom studija iskoristila sam priliku da učestvujem u što više projekata i da uzmem što više dodatnih kurseva. Tako da sam pored tehnika koje smo obradovali u redovnoj nastavi (vajarstvo, grnčarstvo, reljef, kalup, vitraž, fuzija, sito štampa i sl.) završila i kurseve ebrua, cilt (ukoričavanje), teship i sl.“ – rekla je Lejla koja danas slika tehnikom slikanja na papiru Tezhip što u prijevodu znači pozlaćivanje.

-„Tezhip je umjetnost koja iziskuje mnogo vremena i strpljenja. Koristi se za ukrašavanje tekstova u minijaturama i samostalno. Na našim prostorima nije toliko zastupljena i ja bi zaista željela da to promijenim. Čak sam razmišljala da pored održavanja kursa ove umjetnosti, da napravim i bojaku za odrasle, s obzirom na to da su sad jako popularne.Trenutno izrađujem sano slike i levhe. Proizvodi su na prodaju, a radim i po narudžbi“ – rekla je Lejla čije radove možete pogledati naInstagram profilu @lejla_baj i na Facebook stranici Lejla Bajramović Art profilu.

Osim slikanja, ona kombinujući staklo, glinu, karton i boje pravi čarobne kućice za djecu. U saradnji sa Agencijom ZEDA će uskoro organizovati kreativne radionice za učiteljice, odgajateljice iz vrtića i djecu kako bi ih naučila potrebne tehnike za izradu ovih bajkovitih kućica.

Lejla će ubrzo otvoriti keramički atelje u Zenici u kojem će pored primarnih djelatnosti ateljea održavati i razne kurseve za odrasle i djecu.

Ako i vi želite podijeliti priču o svom hobiju, poslu, profesionalnom ili privatnom dostignuću, osvojenoj nagradi, ako želite podijeliti priču koja bi drugima mogla biti primjer, koja bi nekoga mogla inspirisati i podstaknuti na korak naprijed, javite se na Ajna Hodžić.