Jasna Jašaragić (31) iz Cazina, profesorica bosankog jezika i književnosti, piše šaljivu poeziju koja bi kako kaže, unijela pozitivizam u realnost i stavila ljudima osmijeh na lice. U Cazinu je poznata kao „cazinski Ćopić“, a osim šaljive poezije, piše poeziju za djecu, ljubavnu poeziju, rodoljubnu i haiku poeziju.

-„Prve pjesme sam napisala još u osnovnoj školi. Prvo su to bile dječije pjesme, a kasnije i ljubavne pjesme koje bih često skrivala po ladicama svog radnog stola. Sjećam se, u srednjoj školi profesorica bosanskog jezika i književnosti dala nam je zadatak da napišemo sastav na temu “Moj kućni ljubimac”,pričanje smiješnog događaja. Ja sam pored sastava napisala i pjesmu na istu temu koju sam na inicijativu profesorice pročitala pred cijelim razredom. Dobila sam veliku pohvalu od profesorice ali i mojih drugova i drugarica iz razreda. Tako sam počela sve što se dogodi, na šaljiv način zapisivati na papir“ – rekla je Jasna koja poeziju piše već deset godina.
-„Mnogi kažu da sam unikatna i originalna. Pišem realno i iskreno o svemu onom što se dešava u ovom takozvanom realnom svijetu, a posebno u mojoj mahali. Moj kolega po struci, često bi rekao da sam cazinski Ćopić. Valjda se slučajno posložila tematika i stil pisanja“ – rekla je Jasna koja je dobitnica brojnih književnih nagrada i priznanja, a kao najdražu ističe nagradu „Džek popularnosti 2017″ koju je dobila za ljubavnu poeziju.

-„Učestvovala sam na međunarodnim konkursima i ostvarila dobre rezultate, ali najveći uspjeh mi je bio na konkursu Zlatnog pera iz Knjaževca kad mi je pjesma proglašena za jednu od najboljih. Zastupljena sam u stampanim i elektronskim zbornicima „Eho dobre reči“ i „Zimske čarolije“. Svoje pjesme često objavljujem putem različitih portala i na Facebooku. Ono što je prepoznatljivo u mojim pjesmama je ta mahalska tematika, bez uljepšavanja i mašte, pišem onako iskreno, srcem“ – rekla je Jasna koja priprema prvu zbirku pjesama.

HIRE PEČE ĐUZLEMU

Evo kiša kao iz kabla lije
ja kod Hire i kafa se pije
kaže da je jučer spala s nogu,
danas haman hodati ne mogu,
sva joj kuća miriše na đuzlemu
kaže očekuje svoju tetku Hatemu,
priprema da prži nekakve filete
ma rekoh kono može Hatema kruha i paštete.
Ne sluša mene Hire
nego pored fileta kuha i krompire.
Tako pričamo kad auto u dvorište stade
kad eto ti ide Hatema,
a Đulaga se za njom vuče
kao da nije jeo od juče.
U tom stiže i sestra Munire,
kaže kupila na akciji fine tanjire
džaba im sniženja veli Hatema,
kad moj Đulaga ni marke nema,
ali uzajmit ću nema frke
jadan Đulaga samo obori brke.
Pita ga Hire što je ljut
veli kako ne bi bio,
mili brate
već dvoje dimija kupila na rate,
a ja ne mogu,
kraj s krajem sastaviti
morao sam prestati i piti.
Žalosno i smiješno malo
rekoh idem kući
dok je padati prestalo.
Kažem Hiri, više ni govora nema
uvijek me zovi kad ti dođe tetka Hatema.

PRED BAJRAM
Dan za danom prolazi
evo i Kurban bajram dolazi,
svuda se čuju usisivači,
metu se avlije i suše prekrivači,
suše se zavjese i prozori se peru
novi se tepisi po kući steru
briše se prašina i peru laminati
jer za Bajram kuća mora blistati.
Prave se kolači brdari i baklave
ali se osjeća miris i domaće halve,
jezgra je skupa pa se prave šape iz najljepših kalupa,
bitno je da se slatko na stolu nađe
neko se i u prodavnici za kolač snađe,
kupi se koja flaša najjeftinijeg soka
i obična napolitanka Mokka.
Priča mi danas kona Merima
da već za Bajram sve spremno ima,
ništa puno kuhati neću
jer nije Bajram kao prije
sad niko neće iz svoje avlije,
svako čeka da mu prvi otvoriš vrata
jedva da obiđe brat brata.
Kaže da će skuhati lonac graha
kakva pita, kakva baklava,
ima lutme u frižideru već dva dana
ne treba mi bolja hrana.
Skromna je moja kona Merima
kakvih ih danas ima.
Na primjer,neki dan mi priča komšinica Šefika
da će za Bajram peći bika,
“Uzajmit ću pare neće niko znati ali se sa sirotinjom neću ravnati.”
A stara komšinica Begzade
ona što joj sinovi u Italiji rade,
veli da bez bureka Bajrama nema,
a od slatkog obavezna je đuzlema.
Vjerovatno vam neobično nema kone Hire
one što je nedavno dobila njemačke papire,
ovaj Bajram u Bosni ona neće biti
kaže u Njemačkoj sarmu će saviti.

RAMAZAN
Ni u Ramazanu, mjesecu posta,
tračarama trača nikada dosta,
kome se jutros svjetlilo na sehuru
ko iftari janjetinu, a ko puru,
sve to znaju mahaluše u mom kraju.
Ustaje se zbog naroda svjetlo se pali,
razgleda se ko to posti u mahali.
Pa ih od špijuniranja zaboli glava,
a onda se do podne spava,
a u štali od rikanja promukla krava.
Koliko je ko imao bala
u koga je bolje rodila trava,
evidenciju vodi,
jedna huda glava luda.
Iza zavjese se viri,
počesto se desi,
gleda se šta ko nosi u kesi,
ako se čovjek izgrađuje narod nema mira,
odmah se po mahali ružna priča svira,
ima jesti,ima piti ali valja kredit vratiti.
Za drugog pričaju propast će k’o Grčka,
a oni nemaju ni poštenog ručka.

Ako i vi želite podijeliti priču o svom hobiju, poslu, profesionalnom ili privatnom dostignuću, osvojenoj nagradi, ako želite podijeliti priču koja bi drugima mogla biti primjer, koja bi nekoga mogla inspirisati i podstaknuti na korak naprijed, javite se na Ajna Hodžić.